Sustav koji ne vidi one kojima je najpotrebniji

U Hrvatskoj, dijagnoza raka prečesto nije početak liječenja – nego početak borbe sa sustavom koji ne prepoznaje hitnost. Umjesto pomoći, pacijente dočekuju zatvorena vrata, razbijeni aparati i prebacivanje odgovornosti.

“Imam 45 godina, četvero djece i tumor koji je mogao biti zaustavljen – da je netko reagirao”

Jedna žena, koja želi ostati anonimna, napipala je kvržicu u dojci nakon poroda. Otišla je svom doktoru, ali on ju je uputio ginekologu. Ginekolog ju je vratio nazad. Uputnicu je čekala tjednima, a kad ju je konačno dobila – rečeno joj je da na ultrazvuk mora čekati šest mjeseci.

Kad su bolovi postali neizdrživi, otišla je na hitnu. Dvaput. Poslali su je doma.

Na kraju joj je "preko veze" kirurg otkrio agresivan tumor. Izgubljena su četiri mjeseca. Tumor je u tom razdoblju narastao za cijeli centimetar.

Ljudi ne traže čudo. Samo osnovno

Sanja Šutej godinama se liječi od raka. Nekad je sustav funkcionirao – danas, kako kaže, ide na preglede sa strahom. “Ne znaš hoće li aparat raditi. Hoće li te uopće primiti. Hoće li biti doktora.”

Nives Badurina svjedoči isto – aparati za zračenje stalno se kvare. Pregledi se otkazuju. Liječenje se pomiče. I pita se: ima li to više uopće smisla?

“Spašava te samo ako imaš vezu”

Za ultrazvuk srca – mjeseci čekanja. CT – pet mjeseci. Rendgen pluća – četiri mjeseca. Pregled kod onkologa – tri mjeseca. Sustav ne prepoznaje da kod raka svaki tjedan znači razliku između života i smrti.

A kad pokušaš povezati sve pretrage i termine – gubiš se. Ili tražiš “nekoga” tko će ubrzati stvari. Jer drugačije ne ide.

Nekad smo imali rješenje. Pa smo ga ukinuli

Program “72 sata”, koji je godinama omogućavao da onkološki pacijenti brzo dobiju dijagnozu i krenu s terapijom, više ne postoji. Bio je minimalna nada – ali prava.

“Ne vidimo nijedan razlog za njegovo ukidanje,” kaže Mario Drlje iz Udruge hrvatskih pacijenata.

I što sad?

Nataša Škaričić poručuje: “Ovdje je riječ o političkoj odgovornosti. Netko je ovako stanje omogućio.”

Iva Kirac jasno kaže da bez dugoročnog plana nemamo šanse. Vesna Ramljak već je pokazala da brza dijagnostika može funkcionirati. Ali projekti poput One Day Clinic – nestali su.

Svi se slažu: nije rješenje u privatizaciji. Rješenje je u javnom zdravstvu koje ima ljude, znanje – ali ne i organizaciju.

Jer rak ne čeka. A naši najteže bolesni ne bi trebali moliti za ono što im pripada: liječenje na vrijeme.

Izvor - cijeli prilog možete pogledati na stranicama HRT-a.