Početkom travnja u Beogradu je potpisan dogovor o vojnoj suradnji između Srbije i Mađarske. Srpski državni mediji taj su čin opisali kao veliki iskorak u bilateralnim odnosima. Naslovi poput “povijesni trenutak” i “željezno prijateljstvo” dominirali su novinskim i internetskim prostorom, a najavljene su i moguće nove suradnje – uključujući interes predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika da se taj entitet priključi inicijativi.
Mediji u Srbiji povezali su ovaj dogovor s nedavno potpisanim trilateralnim sporazumom između Hrvatske, Albanije i Kosova. Taj sporazum, potpisan 18. ožujka u Tirani, predviđa suradnju u okviru NATO-ovog strateškog koncepta te politike sigurnosti Europske unije, uz zajedničke vježbe i obrambene projekte.
Srbijansko Ministarstvo vanjskih poslova poručilo je da smatra ovaj potez pokušajem izolacije Srbije i oblikom provokacije, dok su hrvatski dužnosnici istaknuli da sporazum nije neprijateljski nastrojen. Hrvatski ministar obrane Ivan Anušić izjavio je kako Hrvatska više neće tražiti dopuštenje Beograda za svoje odluke.
Iako srpski mediji sporazum s Mađarskom nazivaju "vojnim savezom", domaći analitičari i rijetki kritični mediji u Srbiji navode da u dogovoru nema stvarnih elemenata takvog savezništva. Prema njihovim riječima, riječ je o proširenju suradnje temeljem ranije potpisanih okvirnih sporazuma.
U regiji se posljednjih godina bilježi pojačano naoružavanje. Hrvatska je nabavila borbene zrakoplove Rafale, a Srbija surađuje s Francuskom, Rusijom i Kinom na nabavi vojne opreme. No, stručnjaci ocjenjuju da, unatoč porastu napetosti, stvarna prijetnja ratom nije izgledna.
NATO ima snažnu prisutnost u regiji, uključujući vojnu bazu Camp Bondsteel na Kosovu te veliku zračnu bazu u Rumunjskoj koja se širi i pomorsku bazu u albanskom Draču. Analitičari ističu da bi vođenje rata u takvom kontekstu bilo krajnje neizgledno i rizično za bilo koju stranu.
Izvor: nacional.hr