Milan Rakovac: Izagnanac u vlastitoj kulturi

Prenosimo kolumnu Milana Rakovca:

Baš kao Mate Balota nekada, ja se danas ćutim izagnancem u vlastitoj kulturi

Naslov posuđujem od nedostižnoga Frica, Miroslava Krleže, pribirući materijal, u glavi, papirima i file-ovima za moje memoare. Jer, uvijek kad izgleda kao da nema izlaza, uzimam u glavu, po sjećanju, tek jedan njegov stih, a stih je to bogečki horvatski milenijski, a Fric ga je samo upisao u naše sinapse. Ako je tamo dopro?

"Nigdar ni bilo

Da ni nekak bilo

I nigadr ne bu da neka ne bu

I kad nikak ne bu

Nekak vre bu"

"Udri more i tuči sve jače, pivaj pismu meni izagnancu"; pjeva Mate Balota (Miho, poslije u egzilu Mijo, Mirković), bjegunac iz Istre (Italije). I more tuče li tuče i udara sve jače, pa se, kao Balota nekada i ja ćutim izagnancem u vlastitoj kulturi, u koju se hoće ugnijezditi banalnost i nepismenost, estrada i glamour.

Kroz stakleni zid (!) hotela prodire voda nebeska i vjetrom nošeno more: "O tempora, o jadno more", napisao bio prijatelj mi Veselko Tenžera, u jedinoj polemici koju smo vodili, ON pljujući po jadranskoj prozi "kratkog daha", ja uzjogunjeno uzvraćao, a Vojnović, a Kamov, a Marinković, a Jeličić?..

"Kakva je to tradicija? Plemstva? Kojega plemstva? Plemstvo, koje brani latinski jezik do 1848. kao svoj jezik… A inteligencija? Kakva je to inteligencija? Tu i nema inteligencije? Tu nikada nije ni bilo inteligencije! Kakva je to inteligencija, da je đavo što prije odnese!... Žalosna seljačka zemlja, čija inteligencija nema respekta ni spram čega što bi spadalo bilo u kom vidu pod pojam idejne ili bilo kakve duhovne vrijednosti. Arogantna, seljački gruba, ova inteligencija je nepismeno bezobrazna spram svega što nije opipljivo, ona priznaje samo realne stvari: sudnice, dekrete, banke, crkve…", tako nas je vidio Krleža tamo još dvadesetih godina minulog stoljeća.

Rekao je Giorgio Armani da je došlo vrijeme junk fashion (što i on mora proizvoditi, jer "otpad" se traži!). Uz junk fashion rođena je i junk culture, trash culture, a eufemisti iz žutoga tiska požurili su ozbiljno rasuđivati chick-lit (kokoš, pile, "komad"). Chick-lit? Prije će biti cheap lit, shit lit – čiji su autori ne samo žene nego i mnogi mačoti, rekli bi Slovenci.

Do jučer bi se to, barem u akademskome Zagrebu, otpisalo naprosto kao bofl, Bofel (loša roba), kao kič, Kitsch (jeftina roba), kao šund, Schund (izmetak), a danas evo to je ELITA. Čuj ELITA. Što je ELITA? Pa ELITA ima biti ono najbolje što jedna zajednica ima, a odnosila se ta definicija na kulturnu, mentalnu, građansku, humanističku družinu jednog društva. A danas elita jest lupeška, brutalna, bestijalna grupa kriminalaca....

U Vlaškoj danas izumire onaj građanski Zagreb, poput prijatelja mi iz djetinjstva na Volovčici, skromnih i vrijednih urara, zlatara, draguljara, koji vlastitim vještim rukama za taj umorni Zagreb na umoru popravljaju demodirane antikvarne satove na navijanje (uspomene na majke radnice, koje bi nas darivale za maturu), kuju srebrne grivne autorskog štiha, uz popust nam prodajući zlatan prsten za zlatni pir…

A najbolji hrvatski sinovi preselili su se u podsljemlje, u one "slastičarsko-arhitektonske" uratke, zaštićene krvoločnim psima, i iza svojih ostakljenih stijenki (kroz koje ne prodire voda!) pomno motre na narod (jer svoj narod Hrvat ljubi, dodao bio Fritz), pa ako još ne treba puštati s lanca pitbulla, puštaju na nas one S.S.K.-ove "gospodske kastore".

No, šund-tres-bum udar na zdravu pamet i građansku pristojnost već je "u Hrvata" stvorio "pokret otpora", i za svom tom pjenom (jer ipak svi mi "nismo samo pina uvrh mora", by Joško Božanić) neće ostati ni gorčina, već jedva tračak patetične sfumature poput ove podsljemenske magle…

A ta podsljemenska (i ina) nomenklatura, koja drži jahtu bez motora (važno je držati makar i potemkinovsku jahtu!), i koja drži ovaj narod za međunožje, i koja drži ovom hrvatskome narodu domoljubne prodike, nek ne misli da smo još baš onaj (opet) Krležin kadaver u čiji će lijes oni zabiti posljednji čavao.

Ovaj napaćeni hrvatski narod i mnogi njegovi rezoneri, inteligenti, izobraženci još u sebi imaju strasti i smjelosti i poštenja, i ova kultura (koju svim silama nastoje degradirati i degenerirati) ne da se živa pokopati, pa da nam onda oni pjevaju onu divnu Fiamengovu žalobnicu "sutra će te ponit".

Izvornu kolumnu u cijelosti možete pročitati u Glasu Istre.